Dnevnik Cimirotića (TUZLA)
TUZLA - ZADNJA LIGA 9 : 11 (po penalima)
Kao što vidite moj se rezultat značajno razlikuje od Pierra. S tim sam htio samo naglasiti činjenicu, da smo pobjedili u našoj prvoj međunarodno-prijateljski utakmici. Na početku bi se zahvalio svima koji su prisustovali ovome spektaklu, tako igračima, kao i gledateljima, kojih je bilo bar negdje oko tristotinjak i koji su na kraju čestitali sa velikim aplavzom Slovencima na pobjedi. Sama ideja da odemo na neku prijateljsku utakmicu, bila je na početku sezone skoro utopija, ali tada se Alis (sad naturalizirani SLovenac) udao mojom sestrom i tako smo dobili povod za prvu međunarodnu utakmicu. Pierre je vrlo dobro opisao samu utakmicu, tako da ču ja malo više opisati naše putovanje i kako smo se osječali u samoj Tuzli. Na put smo krenuli u petak popoldne, devetorica nas, sa kombijem in avtom. Več kad smo složili svu našu prtljagu, vidjelo se da imamo mnogo alkohola sa sobom, tako da je trebalo brzo početi konzumirati, da bismo bar do Tuzle sve popili. Ja kao predsednik imao sam jedini pravo da se vozim i u avtu i u kombiju, tako da sam se stvarno osječao dobro. Na putu nije bilo nekih neprilika, jedino to da smo se morali zaustavljati na svakih 20 minuta da smo bacili sve boce od piva u smeče in da smo piškili. Najsmešniji događaj na putu dogodio se kad smo došli do granice, gde je nakon nekoliko minuta razgovora i sam hrvatski policajac rekao ako bi mogao iči sa nama, kda je čuo da igramo u Zadnoj ligi. Baš smo se smijali onda celi put do Tuzle na njegov račun.
U Tuzli nas je Alis najprije odveo na jelo, gdje smo jeli čevape in stvarno smo se najeli. Kad smo završili pičem in jelom otišli smo spavati, jer bilo je več kasno in morali smo se malo domoriti prije same utakmice. U subotu ujutro, krenuli smo u grad, gde su momci na pijaci kupovali stvari svojim ženama, devojkama in prijateljicama, tako da smo tek nakon dva sata se počeli vračat iz grada gde nas je kod Alisove mame čekao ručak. Na tom mjestu opet bi se htio zahvaliti mami, kako je napravila vrlo dobar ručak in kako smo uživali u sirnicama, mesni piti in krompiruši. Dakako smo za aperitiv probali i pravu rakiju. Nekima se i ta sviđala. Nakon ručka svi smo se otišli malo odmoriti i kad je na satu pokazalo šest, počeli smo da se pripemamo za utakmicu sezone. Svi skupa otišli smo do dvorane Mejdan sa kombijem. Među njima bijo je i brat od Alisa, Meksud (suprotnik), koji je htio spijunožom, da među nas podvali paniku. To mu na kraju nije uspelo, jer na kraju utakmice žalio se da je sasvim istučen po nogomama.Moram priznat i ja sam ga jednom slučajno udario. Na zagrijavanju vidjelo se, kako izgledamo samouvjereni, da čemo podjediti in možda su to i naši suprotnici zapazili i zato igrali sa više respekta. Moram pohvaliti vse svoje dečke, jer dali smo svoj maksimum in srce na terenu, da smo došli do ovakvog rezultata i Alis nas je na početku malo ohrabrio svojim pogocima, tako da smo u drugom djelu i svi ostali više šutirali prema golu, tako da se je među strijelce upisao i Ruži, koji je vrlo dobro predvodio napad. I naša obrana na čelu sa Stankom, Pierrom in Sucijem djelovala je bresprijekorno, a moram pohvalati i sredinu na čelu koje sta vladala Krešo in Ižanc sa veliko pomoči Lucky Luka i Cimirotića. Na kraju bih najviše pohvale dao našem vrataru, koji je branio odlično in možda nas i spasio poraza.
Poslije pobjede otišli smo da popijemo pivo, a samo su dvojica od Tuzlanske ekipe ostala sa nama da nam nazdrave, verovatno bili su razočarani porazom. Nakon dve runde otišli smo u grad, da nešto pojedemo, Opet su bile na meniju pleskavice in čevapi, tako da smo jo jedanput više uživali u pravim gurmanskim jelima Tuzle. Nakon što smo se najeli otišli smo pogeldat u diskoteku, ali bilo je previše zgodnih cura in prevelika gužva, zato smo radije otšli u latino bar, gdje smo popili pivo in onda opet otišli pogledat u disko in još je bila gužva, tako da smo se polako vratili kuči, a tamo su nas pričekale studentice, koje su živele u ovoj kuči gdje smo spavali in tako smo pričali do kasno u noč. Onda sam ja otišao spavat i probudio se kao pobjednik u nedelju. Vrlo dobar osječaj. Još smo jeli doručak i onda polako krenuli nazad u Sloveniju.
Na kraju moram priznat da sam stvarno uživao u ovih par dana i da moramo to još ponoviti, bilo kada i bilo gde.
Pozdrav svima......
Cimirotić
Kao što vidite moj se rezultat značajno razlikuje od Pierra. S tim sam htio samo naglasiti činjenicu, da smo pobjedili u našoj prvoj međunarodno-prijateljski utakmici. Na početku bi se zahvalio svima koji su prisustovali ovome spektaklu, tako igračima, kao i gledateljima, kojih je bilo bar negdje oko tristotinjak i koji su na kraju čestitali sa velikim aplavzom Slovencima na pobjedi. Sama ideja da odemo na neku prijateljsku utakmicu, bila je na početku sezone skoro utopija, ali tada se Alis (sad naturalizirani SLovenac) udao mojom sestrom i tako smo dobili povod za prvu međunarodnu utakmicu. Pierre je vrlo dobro opisao samu utakmicu, tako da ču ja malo više opisati naše putovanje i kako smo se osječali u samoj Tuzli. Na put smo krenuli u petak popoldne, devetorica nas, sa kombijem in avtom. Več kad smo složili svu našu prtljagu, vidjelo se da imamo mnogo alkohola sa sobom, tako da je trebalo brzo početi konzumirati, da bismo bar do Tuzle sve popili. Ja kao predsednik imao sam jedini pravo da se vozim i u avtu i u kombiju, tako da sam se stvarno osječao dobro. Na putu nije bilo nekih neprilika, jedino to da smo se morali zaustavljati na svakih 20 minuta da smo bacili sve boce od piva u smeče in da smo piškili. Najsmešniji događaj na putu dogodio se kad smo došli do granice, gde je nakon nekoliko minuta razgovora i sam hrvatski policajac rekao ako bi mogao iči sa nama, kda je čuo da igramo u Zadnoj ligi. Baš smo se smijali onda celi put do Tuzle na njegov račun.
U Tuzli nas je Alis najprije odveo na jelo, gdje smo jeli čevape in stvarno smo se najeli. Kad smo završili pičem in jelom otišli smo spavati, jer bilo je več kasno in morali smo se malo domoriti prije same utakmice. U subotu ujutro, krenuli smo u grad, gde su momci na pijaci kupovali stvari svojim ženama, devojkama in prijateljicama, tako da smo tek nakon dva sata se počeli vračat iz grada gde nas je kod Alisove mame čekao ručak. Na tom mjestu opet bi se htio zahvaliti mami, kako je napravila vrlo dobar ručak in kako smo uživali u sirnicama, mesni piti in krompiruši. Dakako smo za aperitiv probali i pravu rakiju. Nekima se i ta sviđala. Nakon ručka svi smo se otišli malo odmoriti i kad je na satu pokazalo šest, počeli smo da se pripemamo za utakmicu sezone. Svi skupa otišli smo do dvorane Mejdan sa kombijem. Među njima bijo je i brat od Alisa, Meksud (suprotnik), koji je htio spijunožom, da među nas podvali paniku. To mu na kraju nije uspelo, jer na kraju utakmice žalio se da je sasvim istučen po nogomama.Moram priznat i ja sam ga jednom slučajno udario. Na zagrijavanju vidjelo se, kako izgledamo samouvjereni, da čemo podjediti in možda su to i naši suprotnici zapazili i zato igrali sa više respekta. Moram pohvaliti vse svoje dečke, jer dali smo svoj maksimum in srce na terenu, da smo došli do ovakvog rezultata i Alis nas je na početku malo ohrabrio svojim pogocima, tako da smo u drugom djelu i svi ostali više šutirali prema golu, tako da se je među strijelce upisao i Ruži, koji je vrlo dobro predvodio napad. I naša obrana na čelu sa Stankom, Pierrom in Sucijem djelovala je bresprijekorno, a moram pohvalati i sredinu na čelu koje sta vladala Krešo in Ižanc sa veliko pomoči Lucky Luka i Cimirotića. Na kraju bih najviše pohvale dao našem vrataru, koji je branio odlično in možda nas i spasio poraza.
Poslije pobjede otišli smo da popijemo pivo, a samo su dvojica od Tuzlanske ekipe ostala sa nama da nam nazdrave, verovatno bili su razočarani porazom. Nakon dve runde otišli smo u grad, da nešto pojedemo, Opet su bile na meniju pleskavice in čevapi, tako da smo jo jedanput više uživali u pravim gurmanskim jelima Tuzle. Nakon što smo se najeli otišli smo pogeldat u diskoteku, ali bilo je previše zgodnih cura in prevelika gužva, zato smo radije otšli u latino bar, gdje smo popili pivo in onda opet otišli pogledat u disko in još je bila gužva, tako da smo se polako vratili kuči, a tamo su nas pričekale studentice, koje su živele u ovoj kuči gdje smo spavali in tako smo pričali do kasno u noč. Onda sam ja otišao spavat i probudio se kao pobjednik u nedelju. Vrlo dobar osječaj. Još smo jeli doručak i onda polako krenuli nazad u Sloveniju.
Na kraju moram priznat da sam stvarno uživao u ovih par dana i da moramo to još ponoviti, bilo kada i bilo gde.
Pozdrav svima......
Cimirotić
cimirotić – 30 Januar, 2007 – 13:15
Išči
Prihajajoči dogodki
Aktualni dnevniki
Kdo je na zvezi
Trenutno je na strani 0 uporabnika in 2 gosta.
Novi komentarji
2 leti 35 tedna od tega
2 leti 38 tedna od tega
3 leti 19 tedna od tega
3 leti 20 tedna od tega
3 leti 20 tedna od tega
3 leti 20 tedna od tega
3 leti 22 tedna od tega
3 leti 22 tedna od tega
3 leti 22 tedna od tega
3 leti 23 tedna od tega